Grasse je postao prijestolnica parfema ne zbog cvijeća, nego zbog kože. U 16. stoljeću taj je grad u Provansi bio središte kožarstva, a kožare su nemilosrdno smrdjele, pa su obrtnici miris počeli rješavati parfimiranjem kože.
Grasse u kostci
Početak: 16. stoljeće, kožarski obrt u Provansi
Prekretnica: parfimirane rukavice kao statusni simbol na francuskom dvoru
Zašto baš ondje: mikroklima povoljna za jasmin, ružu, tuberozu i lavandu
Berba: ručna, jasmin se bere prije izlaska sunca
Danas: i dalje sjedište važnih proizvođača mirisnih tvari
UNESCO: 2018. upisano kao nematerijalna kulturna baština
Od smrada do industrije
Rješenje je bilo jednako pragmatično koliko i sudbonosno: kožu su počeli parfimirati. Mirisne rukavice postale su na francuskom dvoru statusni simbol, a obrtnici iz Grassea odjednom su morali razumjeti kako se radi s esencijama. Kada je potražnja za kožom kasnije pala, znanje je ostalo, a s njim i cijela generacija obrtnika specijaliziranih za parfimiranje. Od sporedne djelatnosti postao je glavni posao.
Zašto baš ondje
Mikroklima regije bila je druga sretna okolnost: blaga, zaštićena od vjetra, s dovoljno vode. Jasmin, svibanjska ruža, tuberoza i lavanda ovdje uspijevaju bolje nego gotovo igdje drugdje u Europi. Tko je htio cvjetne esencije, nije mogao zaobići Grasse.
Berba je bila i ostala ručni rad. Cvjetove jasmina treba brati prije izlaska sunca jer poslije gube na intenzitetu. Za jedan jedini kilogram jasminovog absolutea treba nekoliko stotina tisuća cvjetova, jedan od razloga zašto prave sirovine iz Grassea do danas spadaju među najskuplje u struci.
Što je od toga ostalo danas
Velike uzgojne površine odavno su se smanjile, mnoge esencije danas dolaze iz Egipta, Indije ili Bugarske. Unatoč tome, u Grasseu i okolici i dalje sjedi više najvažnijih svjetskih proizvođača mirisnih tvari, a neke luksuzne kuće rezerviraju cijela polja isključivo za sebe.
Godine 2018. UNESCO je parfumersko umijeće iz Grassea uvrstio na popis nematerijalne kulturne baštine, izričito ne proizvod, nego znanje: uzgoj, ekstrakciju i školovanje nosa.
Česta pitanja
Zašto je Grasse postao prijestolnica parfema?
U 16. stoljeću bio je središte kožarstva, a parfimiranje kože radi prikrivanja neugodnog mirisa postupno je prerastao u samostalan obrt.
Zašto se cvijeće iz Grassea i dalje smatra posebno vrijednim?
Mikroklima omogućuje jasminu, ruži, tuberozi i lavandi da ovdje uspijevaju bolje nego u većini Europe, a berba ostaje isključivo ručna.
Što je UNESCO proglasio zaštićenim 2018. godine?
Ne sam proizvod, nego parfumersko znanje Grassea: uzgoj cvijeća, ekstrakciju esencija i školovanje nosa.